Muzikoterapija

Muzikoterapija je terapeutska metoda upotrebe muzike u lečenju, rehabilitaciji,  edukacije dece i odraslih koji pate od fizičkih, mentalnih ili emocionalnih poremećaja.

Cilj je da relaksira, motiviše i aktivira pacijenta, da se oslobodi unutrašnjih emocionalnih naboja, da mu se da podrška u izražavanju  emocija kao i da se socijalizuje i rehabilituje.  Platon je rekao da muzika učestvuje u vaspitanju i formiranju karaktera.
Muzika ima povoljan uticaj na osobe delujući :
– slušanjem
– učešćem
– stvaranjem zvuka
Efekat slušanja muzike:
– poboljšava pažnju
– održava interesovanje
– utiče na raspoloženje
– proizvodi smirenje i prazni emocionalne naboje
– oslobadja višak energije
Efekat učešćem( grupno pevanje) :
– utiče pozitivno razvijajući smisao za zajedništvo( zajedničku saradnju)
– prazni emocionalne naboje i oslobadja energiju
 
Efekat stvaranjem zvuka( sviranje):
– povećava ličnu sreću sposobnošću da se zadovolje drugi
– formira samopoštovanje i osećanja za uspeh.
Namenjena i zdravima

– Muzikoterapija služi i za podsticanje razvoja zdravih osoba koje ne pokazuje psihološku simptomatologiju. Reč je o ljudima koji žele lepše da žive, da optimalno koriste svoje kapacitete, da se duhovno razvijaju a takođe se koristi i kod stresa.
 Kod svih kategorija psihijatrijskih, psihosomatskih i defektoloških poremećaja, kod svih kategorija depresivnih poremećaja, kod svih vrsta fobičnih poremećaja, opsesivno-kompulzivnog poremećaja, seksualnih poremećaja, poremećaja ličnosti…
Koristi se u neurologiji, u rehabilitaciji glasa i govora, zato što je centar za govor odvojen od centra za muziku. ili u motoričkoj rehabilitaciji kod ljudi kojima su amputirani delovi tela, ljudi koji su imali moždani udar, kod dece koja imaju cerebralnu paralizu a raširena je primena i u psihoonkologiji.