Pažnja je bazična psihička fuknkcija koja pruža selekciju informacija, usresređenost i usmerenost na određeni sadržaj. Ona čini osnovu prijema i obrade informacija. Veliki uticaj ima na učenje, pamćenje i mišljenje. Ako pažnja nije adekvatna, svi ovi procesi neće funkcionisati na odgovarajući način. Obzirom na navedene činjenice, za razvoj govora i jezika neophodan preduslov je upravo usmerenost deteta na “upijanje” glasova okoline, obrađivanje tih podataka i razvijanje govornih centara u mozgu.
Pažnja uslovljava oponašanje i to su početne sposobnosti koje treba razvijati kod dece kako bi se podstakao govorno-jezički razvoj.
Prof. Marta Zdenković navodi nekoliko neposrednih ciljeva koje treba postići:
PAŽNJA
Stimuliše se :
1.Slušna pažnja (zvukovi)
2.Vizuelna pažnja (osobe, predmeti, pojave)
*Neophodno je da dete odreaguje, pokaže interes i otkriva izvore zvukova
*Postaviti detetu određeni predmet u njegovo vidno polje kako bi ga uočilo, menjajti mesto predmeta kako bi pratilo njegovo kretanje po prostoru
* Razvijati zaimanje za igračke (predmete) i događaje; dete treba da nauči da obrati i zadrži pažnju na onome što se dešava u okolini
*Poželjno je koristiti zvučne igračke i privlačne predmete (zvečke, zvončići, ogledala, baloni)
* Podsticati svakodnevna vidna i slušna iskustva gde se koristi izvorni doživljaj i oponašanje
Npr. Sat-kucanje, zvonjava,(tik-tak, tika-taka)
Voda-mlaz ( ššššš…)
Auto-brujanje motora (brrbrbr, bi-bi)
Vrata-kucanje (kuc-kuc)
*Omogućiti detetu da sve što je prikladno doživi i doticanjem
*Koristiti mogućnost da dete samo ili uz pomoć proizvede zvuke
Oponašanje
Oponašanje
Pažnja
Pažnja
OPONAŠANJE
Možemo reći da razvoj govora počinje zajedno sa razvojem čula i to još u stomaku. Pre prve reči, dete ima razne vidove oglašavanja (brbljanje, gukanje..). Imitira odrasle, ponavlja ono što čuje i kasnije spaja glasove i slogove u reči sa značenjem. Prve imitacije su najčešće oponašanje zvukova iz okoline i prirode.
Oponašanje koje podstičemo:
1.Gestovno
2.Glasovno
3.Govorno
*Treba postići voljne predgovorne radnje; dete navodite da nakon primera uradi (ili pokuša) ono što se od njega traži
Učimo kroz igru
Pljeskanje, tapšanje
Poljubac, grljenje
Mahanje na pozdrav („pa-pa“)
Duvanje (sveća, papirić)
Učimo kroz glasovne igre
*Neophodno je, na početku, birati glasove koji su lakši za oponašanje i svesno izgovaranje (najpre vokali u kombinaciji sa glasovima P, B, M, kasnije i sa T,D,K,G,V,J)
*Glasovne igre idu uz ritam i telesni dodir (osim slušno, glasovi se reprezentuju i vizuelno i dodirom)
Npr. A A A (izgovarati živahno i u ritmu dlanom dlanom potiskivati oblast malo iznad želudca)
AA-A! (povremeno otvarati telo, širiti ruke prema gore)
TTT-TA-TA (istovremeno bockati ili tapšati po leđima)
B B B (izgovarati i prstom prelaziti preko detetovih usan gore-dole)
MM-MA-MA (pomerati bradu gore-dole, otvarati i zatvarati usne)
KK-KO-KO ( potiskivati ritmično predeo ispod brade, u nivou korena jezika)
*Važno je „hvatati“ detetov pogled, raditi licem u lice.
*Nezaobilazna je i pohvala nakon oglašavanja, bilo da ste mu Vi pomogli, ili je ono samo izgovorilo.